TEX KOLOR BIBLIOTEKA 31

U Italiji je ova pustolovina izvorno objavljena u brojevima 387-392 redovnog serijala, u razdoblju od siječnja do lipnja 1993. godine, a kao i uvijek dosad format izdanja je 170 x 240 mm (tvrde korice, 592 stranice u boji). Naklada je 250 primjeraka, a uvodnik zajednički potpisuju veliki Sergio Bonelli i Graziano Frediani.

A kad smo već kod uvodnika, evo što je Sergio Bonelli u njemu između ostalog naveo:

“’Povratak u Pilares’ meni kao autoru predstavlja najdužu, a i najtajanstveniju priču koju sam ikad napisao. Namjeravao sam iznova stvoriti onaj ugođaj na granici između stvarnosti i praznovjerja u kojem je upravo misterij glavni element te nit poveznica cijele radnje.”

Naravno, čim se spominje Pilares, jasno je da je tu i El Morisco, a evo što o njemu piše u uvodniku nikad prežaljeni Sergio Bonelli:

“…Ipak, najdraži mi je Morisco, ekscentrični znanstvenik egipatskog podrijetla kojega Tex povremeno posjećuje i kojemu zavidim na tome što mu se stalno događaju čudne stvari. Priznajem, volio bih biti njegov alter-ego. Zajedno s njime provodio bih cijele dane u njegovoj zanimljivoj kući dešifrirajući drevne rukopise ili proučavajući izuzetno rijetke životinje koje on čuva u formalinu. I upravo zato sam htio da, rame uz rame s našim junacima, “slučaj” ljudi-jaguara istražuje upravo on, ironični i mudri “vještac” iz Pilaresa.”

Što se tiče dužine ove priče, Sergio navodi da ona “zaslužuje poseban razgovor”, jer otvara “staro pitanje o kojem Texovi čitatelji vječno raspravljaju: jesu li bolje kratke ili duge priče”, a u uvodniku nam otkriva i svoj stav:

“Zapravo, sve je stvar sklonosti. Naime, ne postoje li i u vrhunskoj književnosti majstori dugih romana poput Tolstoja i oni koji su briljirali pišući novele poput Čehova? Tjah, što se mene tiče, ja najviše volim “beskrajne” pustolovine, dijelom i zbog toga što se, kad me obuzme neki ugođaj i neki lik, naprosto ne mogu zaustaviti… I upravo to mi se dogodilo 1993. kad sam se primio “Povratka u Pilares”. Nakon mnogo godina provedenih u Amazoniji i Africi s Mister Noom, osjećao sam veliku nostalgiju za Divljim zapadom, a naročito za Texom. I tako, premda sam krenuo od namjere da iskoristim Morisca i misterij kao glavne teme, tijekom pripovijedanja pridodao sam i brojne teme tipične za epopeju Granice, od apaških napada do saloonskih tučnjava… I zato se ova priča pretvorila u ono što u konačnici jest!”