Nao Brown pati od opsesivno kompulzivnog poremećaja, ali ne od pranja ruku i pretjerane urednosti koju ljudi često ismijavaju. Pati od morbidnih opsesija nasiljem, dok joj kompulzivne radnje poprimaju oblik nevidljivih mentalnih rituala.
Povremeno radi u dućanu s “dizajnerskim” plastičnim igračkama dok se istovremeno pokušava ostvariti kao ilustratorica, i još je u potrazi za nedostižnom – savršenom ljubavi. I kad sretne čovjeka svojih snova, shvaća … da su ti snovi prilično neobični.
Kroz meditacije pokušava smiriti um i otvoriti srce, i shvaća da ipak nije sve crno ili bijelo. Zapravo, više je … smeđe.
